ZRINKO TUTIĆ

BIOGRAFIJA

Kantautor, skladatelj i producent, rođen 02.03.1955. u Banjoj Luci. Upisom na Ekonomski fakultet, 1973. godine, dolazi u Zagreb, gdje i danas živi i radi.
 Zrinko Tutić bio je član pop grupe «Selekcija» u kojoj potpisuje skladbe kao autor glazbe, stihova i aranžmana. Krajem 1973. godine Jugoton im objavljuje singlicu s pjesmama «Stari kovači» i «Magle». Kao skladatelj je na Zagrebačkom festivalu od 1974., kad je Ksenija Erker izvela njegovu pjesmu «Doći će dan», a kao kantautor pojavljuje se prvi put 1977. sa skladbom «Nepoznata, tako ću te zvati». Od 1977. do 1980. godine napisao je više od sto songova za djecu, što je okrunio televizijskim mjuziklom «Bajka o maslačku» na stihove Sunčane Škrinjarić te glazbom za seriju «Marko Marulić».

Na Zagrebfestu se 1981. pojavljuje se s pjesmom «Doris» što je bio početak niza od četiri kantautorska albuma («Doris», «Plavi leptir», «Pola jabuke», «Zrinko Tutić»), zaključno s 1985. godinom. 1997. godine Croatia Records objavljuje dvostruki kompilacijski album «Dnevne temperature» s odabranim pjesmama s kantautorskih albuma.

Tri puta njegove pjesme predstavljaju Jugoslaviju i Hrvatsku na Eurosongu. Prvi put je to u Bergenu 1986. s pjesmom «Željo moja» u izvedbi Doris Dragović. Nakon toga u Zagrebu 1990. Tajči izvodi «Hajde da ludujemo» , a 1996. Tutić u Oslo odlazi s pjesmom «Sveta ljubav», koju je pjevala Maja Blagdan i s kojom je osvojio četvrto mjesto.

 Godine 1991. piše «Moju domovinu», te kao autor i producent potpisuje još osam projekata Hrvatskog Band Aida («Za djecu Hrvatske», «Kad bi svi»…)

Autor je glazbe za pet dugometražnih filmova, «Zlatne godine», «Putovanje tamnom polutkom», «Nausikaja», «Kad mrtvi zapjevaju» «Garcia». Za «Putovanje tamnom polutkom» 1995. i «Kad mrtvi zapjevaju» 1998., na Pulskom filmskom festivalu dobiva Zlatne arene.

Do 2000. godine autor je televizijskog glazbenog identiteta (najave) Hrvatske radio televizije.
 Autor je zvučnog identiteta Europskog prvenstva rukometaša održanog u Zagrebu i Rijeci 2000. godine.

Kao producent potpisuje više od 30 visokotiražnih albuma (Bebek, Davor Radolfi, Doris Dragović, Ivan Mikulić, Maja Blagdan, Massimo, Mate Mišo Kovač, Matteo, Sanja Doležal, Sergio Pavat, Severina, Miroslav Škoro, Tereza, Tajči).

(Nakon dvadeset godina pauze (2001. godine), nastupio je na Zagrebfestu kao kantautor sa skladbom «Moja ljubavi».)
Diskografija – Zrinko Tutić – Doris (Diskoton, 1982) ; Zrinko Tutić – Plavi leptir (Diskoton, 1983) ; Zrinko Tutić – Pola jabuke (Jugoton, 1984) ; Zrinko Tutić / Srebrna krila – Jugoton Express (2xLP, Promo, Jugoton, 1984) ; Zrinko Tutić / Ljupka Dimitrovska – Jugoton Express (2xLP, Mixed, Promo, Jugoton, 1985) ; Zrinko Tutić / Ljupka Dimitrovska – Jugoton Express (2xLP, Promo, Jugoton, 1985) ; Zrinko Tutić – Zrinko Tutić (LP, Album, Jugoton, 1985) ; Zrinko Tutić – Putovanje tamnom polutkom (CD, Album, Croatia Records, Tutico, 1995) ; Zrinko Tutić – Dnevne temperature (Croatia Records, Tutico, 1997) ; Zrinko Tutić – Kad mrtvi zapjevaju (CD, Album, Croatia Records, 1998) ; Zrinko Tutić – Garcia (Original Motion Picture Soundtrack) (CD, Album, Menart, Tutico, 1999) ; Zrinko Tutić – Musica documentarica (CD, Album, Croatia Records, 2018) ; Zrinko Tutić – Zlatne godine / Originalna filmska glazba (CD, Croatia Records, Unknown)
Tijekom dugogodišnje karijere ostavio je neizbrisiv trag i u drugim područjima. Mnogima možda nepoznata, ali upućenim ljubiteljima njegovog kreativnog rada poznata činjenica jest da je Tutić velika djela stvarao i na području glazbe za dokumentarne filmove. Skladati jednu pjesmu nije jednostavno, a skladati glazbenu temu za filmsko ostvarenje, bilo da je u pitanju dokumentarni ili igrani film, još je veći izazov za svakog skladatelja, izazov koji je Zrinku Tutiću bio samo još jedno veliko iskustvo. Upravo su posebno probrana djela tog opusa, a kojeg je radio za dokumentarne filmove u produkciji Hrvatske radiotelevizije, završila na izdanju “Musica documentarica” koje je objavljeno za Croatia Records.

U pitanju su dokumentarci – “5 poslije 12” (2014.), “Agroturizam Konavle, Istra, Baranja” (2013.), “Kad žena kaže pozor” (2014.), “Miro Gavran” (2017.), “Priče o blatu” (2015.), “X=0,37?” (2015.) te pjesma “Susret” iz dokumentarnog filma “Susret za oprost” (2011.).

Nagrade: brojne nagrade na festivalima zabavne glazbe u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji; Jugovizija 1986., 1990.; Zlatna arena za glazbu u filmu Putovanje tamnom polutkom D. Žmegača, Filmski festival, Pula (1995.), Zlatna arena za glazbu u filmu Kad mrtvi zapjevaju K. Papića, Filmski festival, Pula (1998.); prvo mjesto na Dori, hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije s pjesmom Sveta ljubav i 4. mjesto na Eurovizijskom natjecanju, Oslo (1996). Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi (1995. i 1996.). Porin za životno djelo 2017.; nagrada Milevoj Körbler 2019. za cjelokupno umjetničko djelovanje. Nova ploča (2024.) godišnja nagrada koju dodjeluje Hrvatska diskografska udruga za izuzetan doprinos te promicanje značaja hrvatske glazbene industrije, te bitan i prepoznatljiv uspjeh u ostvarivanju ciljeva Hrvatske diskografske udruge.

Vlasnik je i glavni producent tvrtke Tutico, izdavačke kuće i koncertne agencije koja postoji od 1992. godine.
Osnivač je  i član Upravnog odbora Diskografske nagrade «Porin» (od 1993.g.), od 2000. do 2004.g. je  predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske diskografske udruge, a od 2004.g. je glavni tajnik i direktor nagrada Instituta hrvatske glazbene industrije.